» » [C. T. D.] - End-Time Factory

[C. T. D.] - End-Time Factory FLAC album

Source: FLAC Methamphetamine 0:00 Serving Time In The Middle Of Nowhere 1:34 Sabbath Jam 5:02 Age Of Bootcamp 11:10 I Am The Gestapo 16:43 Jackass In Th. .

Breaking news and analysis from TIME.

Shopping & retail. High-end perfect 1:1.

C+C Music Factory is the third album by C+C Music Factory. The album was not released in the United States. This was the group's first album since the death of David Cole and the final studio album of new material to be released under the C+C Music Factory name. What Can I Do (To Make You Stay)" - 4:08. Don't Stop the Music" (featuring Charlie Brown and Greg Nice) - 4:12. I'll Always Be Around" - 4:31. Till the End of Time" - 4:56.

Anything Goes! is the second album by the US dance group C+C Music Factory. The album's lead single "Do You Wanna Get Funky"; which featured Martha Wash, Zelma Davis, and Trilogy, reached on the Dance/Club Play charts, on the Hot 100, and on the R&B Singles chart. The follow-up single, "Take a Toke" reached on the Dance/Club Play and on the R&B Singles chart.

C+C Music Factory (album). I Wanna Blow Your Mind" - 5:53.

All the great songs and lyrics from the "It's Mambo Time " album ont he Web's largest and most authoritative lyrics resource. Style:MLA Chicago APA. "It's Mambo Time Album.

I'm looking for an abstract factory for class templates, where the classes register themselves automatically at static initialization time. For regular (non-templated) classes, the solution is straightforward enough using static members.

Listen to music from End Time Channel like Wake up and Scene Ten. Find the latest tracks, albums, and images from End Time Channel. End Time Channel was founded 2006 by Udo Fischer. Since then it´s his main music- project. The albums are concept works and form a Science Fiction story. He calls his kind of music "Sci Fi Noir". Valuna Twilight Café - - Chapter One :: Welcome to a new World.

TIME FACTORY II for Mac OS X is a professional application for high quality audio time stretching and pitch shifting. It features the critically acclaimed MPEX, ZTX and ClearScale algorithms and allows changing duration and pitch of any audio file independently over a very wide range of stretch ratios – with unprecedented fidelity and timing precision.

Tracklist

1 Final Lapse 16:21
2 Post-Apocalyptic City 13:05
3 End-Time Storm [Above New World City] 12:17
4 Aftermaths Of Pollution 13:21

[C. T. D.] - End-Time Factory FLAC album

Performer: [C. T. D.]

Title: End-Time Factory

Date of release: 2009

Style: Noise, Experimental, Ambient

Genre: Electronic

Size MP3: 1552 mb

Size FLAC: 1515 mb

Rating: 4.4 / 5

Votes: 149

Other Formats: AAC ASF AC3 FLAC FLAC AU AIFF

Related to [C. T. D.] - End-Time Factory Albums

Vuzahn
C.T.D. - End-Time Factory (2009, Slušaj najglasnije) Prvi zvanični album srpskog electro-noise/ industrial tria za Slušaj najglasnije jest ustvari njihov 31.(!) nosač zvuka u svega dvije godine karijere koja je nošena radnom etikom kvantiteta donosi kvalitetu. Band u kome se članovi potpisuju kao Dr.Aleksandryuki Nenawasetsu, Prof.Mr.Bamatsuka Stefamoto i Dr.Mukawaraya Useitamuro je počeo s radom 2008. godine potaknut sukladnom electro-noise/ experimental scenom iz Japana, te je već s prvim radom, 3'' cd-om "Remains Of Deconstruction" zapeo za uho poznatog australskog izdavača Smell The Stench koji im je objavio naredna tri, te još pet kasnijih izdanja. Njihovi tiraži su po običaju za ovakav ponekad poprilično agresivan i bučan izričaj vrlo minorni (od dvadesetak do stotinjak primjeraka), a i bije ih glas prgavih svađalica, pa su tako neka njihova izdanja povučena sa novosadske nezavisne etikete Dark:Scene Records. Posebno interesantno u njihovom katalogu su radovi pod imenom 'Harsh Work' koji do sada imaju četiri nastavka (osobiti je prvi, "First Harsh Work (Never Mind The Napalmed, Here's The C.T.D. Dedicated To MSBR"), te internet kolaboracija sa 'gdje-god-me-pozoveš-dolazim', neumornim Japancem Kenji Siratorijem, album "Collapsing Mankind". Između ostalog, surađivali su ili objavili splt radove sa dobro znanim srpskim Youth A.D., Erektom, Pornhouse, sarajevskim Smrznikom..., te su u vrlo kratkom vremenu objavili svoja izdanja za čak 13 etiketa (osim Smell The Stench, tu su još SUBliminalRECordings, Zvukovina, Sick Art Product, Sabbathid, No Bottom, Maggote Meat Shoppe, Kwark, Sodoma...). Meni, koji ih sam ih ovdje praktički po prvi puta preslušao u kompletnom opusu albuma (prethodno sam čuo samo neke kompozicije objavljene na "D:S Records" kompilacijama, myspace stranicu i još poneke radove), ostavljaju dojam minimalistički hipnotičkih zaljubljenika u instrumentalne repeticije. No, daleko od toga da su im kompozicije unatoč predvidljivosti dosadne ili monotone; one jesu dugačke (između 12 i 16 minuta), ali sprega koja vlada u ovome trojcu (na albumu su samo potpisani Nenawasetsu i Useitamuro) očigledno je potaknuta u prekomjerenom hedonizmu opetovanja s art namjerama. Prve tri teme su školski primjeri klasične manipulacije starinskog analognog sistema pomoću kibernetike - uz hipnotičke industrial ritmove koji su oblikovani u različitim, vrlo brzim, punkersko pulsirajućim varijacijama kroz naslove "Final lapse", "Post-apocalyptic city" i "End-time storm (above new world city)", provlači se solidna i vrlo slušljiva, prijatna electro-noise potka koja u valovima donosi i nekolicinu neočekivanih izleta u harsh i eksperimentalne vode gdje koriste razne efekte vokala, šumova i vragolastih oscilacija. Prikazani materijal može zadovoljiti standard noise-industrial kompozicije koja ne daje mjesto za pretjerane padove ili uspone; one se kotrljaju u svojem pravocrtnom smjeru s nakanom da predoče, kao što sam naslov albuma govori, završetak rada jedne tvornice u kojoj tokom uobičajene smjene od 8 sati vlada buka strojeva, mašina, obrađivanih sirovina i monotonije serijske proizvodnje uz tek povremeni žamor radnika koji su već odavno oguglali na atmosferu i mikroklimatske uvjete rada. Recimo to ovako: budući da sam godinama radio u velikom i bučnom pogonu, znam o čemu je riječ - ljudi koji su naviknuli na rad primjerice na traci (uzmimo lager za punjenje vreća cementa), ne primjećuju zvuk drobilice kamena, betonare, prosijavanja šljunka, pijeska, mašine za kompresiranje rude... itd, nego su usredotočeni na svoj striktni zadatak kojeg mehanički, gotovo nesvjesno obavljaju repetativno s ciljem da ne zaustavljaju uobičajeni tempo rada. C.T.D. su kroz dobrih 40-tak minuta upravo opisali buku koja vlada u tvornici, nije da su se poput primjerice Karl-Heinz Stockhausena poslužili analognim preslikavanjem zvukova, već su od buke napravili skladni smisao kaosa i nereda u kojoj se radni procesi obavljaju. Ovi momci imaju svoju viziju koju bih ja slobodno nazvao industrijskom umjetnošću u kojoj nema previše slobodnog prostora za prikazivanje individualnosti koju koče mašine i strojevi. Tek u posljednjoj "Aftermaths of pollution" prikazuje se čar slobode nakon završetka radnih obaveza kroz sasvim suprotan ambijentalni instrumental okupan minimalističkim zvukovima synthova u maniru starih Tangerine Dream ili ambijentalnih radova Brian Enoa.Album je zanimljivo uprizoren kroz statičnu fabulu bez dramatizacije, no evidentno je da na njemu postoji senzibilitet unatoč hermetički zatvorenom krugu teme oko koje se vrti. Personifikacijom i metaforama (manje onomatopejom), uspjeli su napraviti sasvim solidan rad kojim nisu promašili temu koje su se dotaknuli. Inače, ovakve albume je zbog prilično sirovog temelja teže ukapirati na prvu loptu; zahtjevaju smirenu audijenciju, no kada bi primjerice uz njega bio postavljen i sukladan video materijal, stvari bi išle u sasvim drugačijem smjeru. Paralele sa čuvenim francuskim Nocturne (osobito album "Fleisch und Metall", 2007, Steinklang Industries) stoje kao minimalistička adaptacija ideje koja je na vrstan način pretopljena u statiku bez pretjeranih emocija. Ocjena (1-10): 6
Vuzahn
C.T.D. - End-Time Factory (2009, Slušaj najglasnije) Prvi zvanični album srpskog electro-noise/ industrial tria za Slušaj najglasnije jest ustvari njihov 31.(!) nosač zvuka u svega dvije godine karijere koja je nošena radnom etikom kvantiteta donosi kvalitetu. Band u kome se članovi potpisuju kao Dr.Aleksandryuki Nenawasetsu, Prof.Mr.Bamatsuka Stefamoto i Dr.Mukawaraya Useitamuro je počeo s radom 2008. godine potaknut sukladnom electro-noise/ experimental scenom iz Japana, te je već s prvim radom, 3'' cd-om "Remains Of Deconstruction" zapeo za uho poznatog australskog izdavača Smell The Stench koji im je objavio naredna tri, te još pet kasnijih izdanja. Njihovi tiraži su po običaju za ovakav ponekad poprilično agresivan i bučan izričaj vrlo minorni (od dvadesetak do stotinjak primjeraka), a i bije ih glas prgavih svađalica, pa su tako neka njihova izdanja povučena sa novosadske nezavisne etikete Dark:Scene Records. Posebno interesantno u njihovom katalogu su radovi pod imenom 'Harsh Work' koji do sada imaju četiri nastavka (osobiti je prvi, "First Harsh Work (Never Mind The Napalmed, Here's The C.T.D. Dedicated To MSBR"), te internet kolaboracija sa 'gdje-god-me-pozoveš-dolazim', neumornim Japancem Kenji Siratorijem, album "Collapsing Mankind". Između ostalog, surađivali su ili objavili splt radove sa dobro znanim srpskim Youth A.D., Erektom, Pornhouse, sarajevskim Smrznikom..., te su u vrlo kratkom vremenu objavili svoja izdanja za čak 13 etiketa (osim Smell The Stench, tu su još SUBliminalRECordings, Zvukovina, Sick Art Product, Sabbathid, No Bottom, Maggote Meat Shoppe, Kwark, Sodoma...). Meni, koji ih sam ih ovdje praktički po prvi puta preslušao u kompletnom opusu albuma (prethodno sam čuo samo neke kompozicije objavljene na "D:S Records" kompilacijama, myspace stranicu i još poneke radove), ostavljaju dojam minimalistički hipnotičkih zaljubljenika u instrumentalne repeticije. No, daleko od toga da su im kompozicije unatoč predvidljivosti dosadne ili monotone; one jesu dugačke (između 12 i 16 minuta), ali sprega koja vlada u ovome trojcu (na albumu su samo potpisani Nenawasetsu i Useitamuro) očigledno je potaknuta u prekomjerenom hedonizmu opetovanja s art namjerama. Prve tri teme su školski primjeri klasične manipulacije starinskog analognog sistema pomoću kibernetike - uz hipnotičke industrial ritmove koji su oblikovani u različitim, vrlo brzim, punkersko pulsirajućim varijacijama kroz naslove "Final lapse", "Post-apocalyptic city" i "End-time storm (above new world city)", provlači se solidna i vrlo slušljiva, prijatna electro-noise potka koja u valovima donosi i nekolicinu neočekivanih izleta u harsh i eksperimentalne vode gdje koriste razne efekte vokala, šumova i vragolastih oscilacija. Prikazani materijal može zadovoljiti standard noise-industrial kompozicije koja ne daje mjesto za pretjerane padove ili uspone; one se kotrljaju u svojem pravocrtnom smjeru s nakanom da predoče, kao što sam naslov albuma govori, završetak rada jedne tvornice u kojoj tokom uobičajene smjene od 8 sati vlada buka strojeva, mašina, obrađivanih sirovina i monotonije serijske proizvodnje uz tek povremeni žamor radnika koji su već odavno oguglali na atmosferu i mikroklimatske uvjete rada. Recimo to ovako: budući da sam godinama radio u velikom i bučnom pogonu, znam o čemu je riječ - ljudi koji su naviknuli na rad primjerice na traci (uzmimo lager za punjenje vreća cementa), ne primjećuju zvuk drobilice kamena, betonare, prosijavanja šljunka, pijeska, mašine za kompresiranje rude... itd, nego su usredotočeni na svoj striktni zadatak kojeg mehanički, gotovo nesvjesno obavljaju repetativno s ciljem da ne zaustavljaju uobičajeni tempo rada. C.T.D. su kroz dobrih 40-tak minuta upravo opisali buku koja vlada u tvornici, nije da su se poput primjerice Karl-Heinz Stockhausena poslužili analognim preslikavanjem zvukova, već su od buke napravili skladni smisao kaosa i nereda u kojoj se radni procesi obavljaju. Ovi momci imaju svoju viziju koju bih ja slobodno nazvao industrijskom umjetnošću u kojoj nema previše slobodnog prostora za prikazivanje individualnosti koju koče mašine i strojevi. Tek u posljednjoj "Aftermaths of pollution" prikazuje se čar slobode nakon završetka radnih obaveza kroz sasvim suprotan ambijentalni instrumental okupan minimalističkim zvukovima synthova u maniru starih Tangerine Dream ili ambijentalnih radova Brian Enoa.Album je zanimljivo uprizoren kroz statičnu fabulu bez dramatizacije, no evidentno je da na njemu postoji senzibilitet unatoč hermetički zatvorenom krugu teme oko koje se vrti. Personifikacijom i metaforama (manje onomatopejom), uspjeli su napraviti sasvim solidan rad kojim nisu promašili temu koje su se dotaknuli. Inače, ovakve albume je zbog prilično sirovog temelja teže ukapirati na prvu loptu; zahtjevaju smirenu audijenciju, no kada bi primjerice uz njega bio postavljen i sukladan video materijal, stvari bi išle u sasvim drugačijem smjeru. Paralele sa čuvenim francuskim Nocturne (osobito album "Fleisch und Metall", 2007, Steinklang Industries) stoje kao minimalistička adaptacija ideje koja je na vrstan način pretopljena u statiku bez pretjeranih emocija. Ocjena (1-10): 6